Industrijsko - obrtnička škola Sisak - Naslovnica - U zavičaju bajke –posjet gradu Ogulinu i planinarski uspon na Klek

Vijesti

U zavičaju bajke –posjet gradu Ogulinu i planinarski uspon na Klek

Nakon nekoliko tmurnih i kišnih dana jutro u petak 15. listopada 2021. svanulo je sunčano i prohladno. Veliki autobus Autoprometa d.o.o čekao nas je u 7 sati na okretištu ispred Željezničkog kolodvora Sisak. Nakon što smo odradili nekoliko aktivnosti vezanih uz epidemiološke mjere (mjerenje temperature i sl.) ugodno smo se smjestili na sjedala autobusa spremni uputiti se u još jednu planinarsku avanturu. Cilj je bio posjetiti Zavičaj bajke, Ogulin, grad na samoj granici Like i Gorskoga kotara i "probuditi" diva koji spava, popeti se na vrh planine Veliki Klek(1182 m).

Brzo smo stigli (autoputom) u grad legendi i bajki. Ogulin nas je dočekao obasjan suncem. Bacili smo pogled prema Kleku koji je bio omotan maglom i mamio nas svojom ljepotom. Po dolasku u Ogulin, prema dogovoru, dočekao nas je predsjednik HPD-a Klek Ogulin, gospodin Franjo Petrušić. Knjižničarka u Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin, Iva Brajdić, razveselila nas je pozivom na čaj kod ravnateljice Zrinke Ceronić-Jurković u njihovu školu. Lagana šetnja središtem Ogulina i za tili čas, našli smo se u njihovoj školskoj knjižnici uz srdačan doček i pozdrav ravnateljice. Uz čaj i kekse, razmijenili smo iskustva vezana uz zanimanja za koja se učenici obrazuju u našim školama. S nama je bio i naš ravnatelj Ivan Vrbik. S obzirom da smo imali planirano i programirano vrijeme svih aktivnost, nakon dvadesetak minuta pozdravili smo domaćine i uputili se prema Frankopanskom kaštelu(dao ga je sagraditi Bernardin Frankopan u obrani od Osmanlija 1500.g.) u Ogulinu. Posjet u Zavičajni muzej u Ogulinu bio je planiran u 11 sati .Dočekao nas je kustos, prof. povijesti i etnologije, Zdravko Puškarić. U pola sata, koliko smo imali na raspolaganju, gospodin Puškarić, prenio nam je mnoge zanimljive informacije i pokazao dvije, za nas važne, zbirke: Alpinističku zbirku i Spomen sobu Ivane Brlić- Mažuranić (planirano, za ostalo nije bilo vremena).

Prije vožnje autobusom (12 km) do sela Bjelsko, odvojili smo malo vremena kako bismo pogledali hidrogeološki fenomen u središtu Ogulina – Đulin ponor. Dobio je ime po mladoj djevojci koja se zvala Đula ili Zulejka, a koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor (zaljubila se u mladog krajiškog kapetana Milana koji je smrtno stradao u boju s Turcima, a roditelji su je htjeli udati za starijeg plemića). Đulin ponor ujedno je i najveći ulaz u špiljski sustav Đulin ponor – Medvedica (ili Đula – Medvedica), najdulji špiljski sustav u Hrvatskoj s ukupnom horizontalnom duljinom kanala od 16 396 metara.

Slijedio je planinarski dio izleta. Klek je kolijevka hrvatskog planinarstva i alpinizma. ZAŠTO?

Nakon uspona na Klek u proljeće 1874. godine u Ogulinu, Johannes Frischauf, planinar i matematičar iz Graza, oduševljen ljepotom ogulinskog kraja predložio je svojim domaćinima Vladimiru Mažuraniću (sinu bana pučanina Ivana Mažuranića) i književniku Budi Budisavljeviću da osnuju planinarsku udrugu. Hrvatsko planinsko društvo utemeljeno je u Zagrebu kao jedna od najstarijih hrvatskih udruga. Hrvati su postali deveti narod u svijetu, a prvi u ovom dijelu Europe, koji je dobio svoju planinarsku udrugu.

Za uspon do vrha Kleka odabrali smo markiranu poučnu stazu iz sela Bjelsko. Sat vremena usmipnjali smo se kroz gustu stoljetnu bukovu šumu. Malo prije dolaska na zaravan na kojoj je izgrađen planinarski dom "Klek" prolazi se ispod natpisa"Dobro došli u carstvo Klečkih vještica". Prema narodnoj predaji, vrh Klek je sijelo vještica koje su svojevrstan simbol Kleka i grada Ogulina.

Već kod planinarskog doma pogledi na Ogulin bili su prekrasni. Jedino nas je hladan vjetar uznemiravao i tjerao na kretanje. Vodič Franjo, objasnio je kako se ponašati u planinarskom domu i naglasio da smeće svatko svoje nosi niz planinu. Nekoliko odraslih ostalo je kod planinarskog doma čuvati ruksake, a ostali su se uputili na vrh.

Još pola sata, ali ovaj puta pravog penjanja na osiguranoj(sajle i užad) vrlo strmoj stazi. Sam vrh Kleka gotovo je ravan , to je kamena glavica u promjeru desetak metara. Na njemu je smješten komunikacijski toranj, a na suprotnoj strani postavljen je željezni stup usidren sajlama obojen u crveno – bijelo koji označava sam vrh. Pored stupa nalaze se žigovi HPS-a i GPP-a ugrađeni u kamen. S vrha Kleka lijep je pogled na Bjelolasicu, Risnjak, Svetu Geru, Medvednicu, na cijeli Ogulinski kraj. Fotografiranje za uspomenu na samome vrhu, brz silazak, ručak iz ruksaka. Bilo je ugodno opet sjesti u autobus i odmoriti umorne noge.

S koje god mu strane prilazili Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova strma stijena visoka 200 metara te Klečice, manje stijene osovljene uvis sjeverno od glavnoga vrha. Gledan s istoka i juga doimlje se kao usnuli div kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava. O Kleku postoje razne legende. Pustili smo diva da spava i dalje i uputili se prema Sisku.

Izlet je organizirala Planinarska sekcija Školskog sportskog društva IOŠ koje vodi profesor Stjepan Kovačić, a pomaže mu planinarka i školska knjižničarka Jadranka Gabriša-Perković. Dvadeset i dva sudionika, 14 učenika i 8 odraslih, nastavnika i partnera u školskim projektima. Na planinarski pohod odazvala se i puno nam pomogla Lorena Mrkobrada (nastavnica strojarske grupe predmeta IOŠ), voditelj ŠSD Brezovica Zdenko Golem , Siniša Matasović, sisački književnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika-ogranak Sisak. Izlet je bio dobro organiziran i vrlo uspješan. Naša sljedeća planinarska avantura je NP Sjeverni Velebit u lipnju 2022.g., a do tada marljivo vježbamo i hodamo Hrastovičkom i Moslavačkom gorom.

Jadranka Gabriša-Perković

Priloženi dokumenti: